Najveća želja većine pripadnica lepšeg pola je da nađe pravu ljubav. Ili bar ono što ona pod time podrazumeva. Evo stiže nam Nova godina vreme je da želimo, pa zamolite lepo deda Mraza da ostvari vaš san i da vas u novogodišnjoj noći sačeka gospodin Pravi. Ali dobro razmislite, jer kako kažu mudri ljudi, pazi šta želiš može ti se ostvariti.. I pitam vas ja ..Šta žene žele?
Kupi me!
Slatko sam se nasmejala pre neki dan čitajući jedan poučan tekst nepoznatog autora. Navodno u Americi se otvorila robna kuća u kojoj možete da kupite idealnog muškarca. Postoji nekoliko pravila koja morate da ispoštujete, ali to je ništa u odnosu na ono što tamo možete pazariti. 100 % garancije da za svakog ima po nešto ..ili po neko. Pravila su sledeća: u robnu kuću možete ući samo jednom i možete ići samo naviše. Znači nema vraćanja na niži sprat. I tako uđe jedna dama da pazari savršenog muškarca. Na prvom spratu su muškarci koji dobro zarađuju. Malo. Na drugom spratu su muškarci koji dobro zarađuju i obožavaju decu. Malo, malo. Gospođa bi dalje. Na terćem su muškarci koji dobro zarađuju, obožavaju decu i rade sve kućne poslove. Ni to nije dosta. Na četvrtom su muškarci koji dobro zarađuju, obožavaju decu rade sve kućne poslove i super izgledaju..tu se naša dama malo razmislila, ali kopka je šta je na petom spratu…Odlazi na peti na kome je automat obaveštava :"Vi ste 190756432777 žena koja je stigla do petog sprata .. muškarac koga tražite ne postoji".
A Amerika, naravno, u skladu sa svojim demokratskim opredeljenjima, mora da ispoštuje i načelo nediskriminacije pa tako preko puta postoji ista takva robna kuća, sa istim pravilima za kupovinu savršenih žena. I tu uđe jedan mladi gospodin. Prvi sprat, žena koja voli sex. Drugi sprat, žena koja voli sex i nikad ne zvoca. Na treći sprat se niko nikad nije popeo.
Ma nemoj...Jel su naši kriterijumi zaista otišli nebu pod oblake i da li mi to drage moje devojke, figurativno, tražimo dlaku u jajetu :).
Možda žene ljubav shvataju mnogo ozbiljnije od muškaraca pa je normalno da je naša potraga temeljnija.
Da sam muško bar na jedan dan
Mada moram priznati da je to jedna od stvari na kojoj zavidim muškarcima. To što je većina njih tako neopterećena suvišnim stvarima. I dok mi trčkamo i mislimo na sve živo trudeći se da stvari držimo pod kontrolom, da se ponašamo odgovorno i odraslo oni na jedan fascinantan način u velikoj većini uspevaju da ostanu večiti dečaci. Eto to je baš lepo! A sad kad malo razmislim ima tu još par stvari zbog kojih bi volela da sam muško pomalo..
Npr. fizički izgled. Koja nepravda. Žene i sa par kilograma viška imaju komplekse a nima stomačić fenomenalno stoji, čak je i poželja. Mi se spremamo za izlazak satima a oni za petnaestak minuta. Tuš , parfem i kraj. A tek godine.. Nas od tridesetih već hvata panika a mi hvatamo zadnji voz. A njihovo vreme tek dolazi. Konačno ih sustiže zrelost i fizička i psihička.
Pa onda veto na fudbal i formulu 1. Šta mi žene imamo da oni tu nemaju ama baš nikakv pristup. Balet, ples …ništa bez muškarca. Ajde što nemam pravo da se takmičimo ali nemamo pravi ni da gledamo. Čim žensko zucne o kolima ili fudbali komantar je " jaoo ajde molim te gledaj svoja posla..":)
A da ne pominjem životne preduslove za karijeru. Mi taman nešto počnemo kad stiže jedno dete. Pa taman kad se vratimo u igru..drugo dete. A oni samo voze.
Eee kakavi su takvi su. Sa svim vrlinama i manama mi najviše na svetu želimo baš njih.
I puno nas će od deda Mraza poželeti onog pravog i ove godine. Ja vam želim prave stvari u pravo vreme, da slušate svoje srce i ostanete na pravom spratu :)
A možda ste već tu. :)